Ovaj blog post pišem sebi.
Zašto, onda, u formi blog posta? – pitaš se, sigurno.
Iz dva razloga;
- Kao prvo, nisam jedina koja ima problem o kome ću pisati. Možda će još nekom biti od koristi.
- Kao drugo, ali važnije, pokušaću da budem autoritet samoj sebi, kako bih se shvatila ozbiljnije. 🧐
Drugim rečima – igram se! A igra je, kao što je poznato, jedna od ozbiljnijih stvari na svetu. 💡
Ako želiš sa mnom – hajde! 😍
Najpre – retrospektiva:
- obuku za tkalju završila sam leta 2015. kod tkača Zorana Slijepčevića
- ubrzo po završetku kupujem novi tkački razboj
- leta 2019. postavljam stranicu na Instagramu i Fejsbuku, uz pomoć Sonje Antonić
- kako bi stranice lepše izgledale, pohađala sam kurs za fotografiju u foto studiu Pavla Taborošija
- na platformi Komuna market otvaram svoju onlajn prodavnicu 2023.
- da bih se snašla u nepreglednom moru proizvoda, ponuda, kurseva…u svetu društvenih mreža, pohađala sam program „Izgradi-poveži-prodaj“ u Copycraft studiu kod Ane Marković, 2025.
- usput, ukazala se potreba, a ujedno i otvorila mogućnost da napravim sajt, preko platforme Webhosting Srbija, 2025.
- uporedo sa postavljanjem sajta, pravim strategiju za email marketing preko Mailerlite-a. Ovde mi je mnogo pomogla, osim Ane i Dragana Repac, kod koje kurs još nisam uplatila, jer nije došlo vreme, ali planiram u bliskoj budućnosti, jer mi je toliko pomogla svojim besplatnim sadržajem i savetima u vezi sa tehničkim detaljima, da sam sigurna da vredi.
- januara tekuće godine postavljam prvu automatizaciju preko Mailerlite-a („TOK njuzleter“) i počinjem da šaljem njuzletere svakog drugog četvrtka. Ubrzo postavljam i drugu automatizaciju: „Minđuše na dar“
- takođe, preostala dva četvrtka u mesecu, postavljam blog postove, poput ovog. Tako gradim svoju malu TOK zajednicu.
- u planu imam još nešto, ali…..ššššš 🤫
Suzdržavam se od sopstvenih komentara u vezi sa dužinom trajanja ovog vremenskog toka.
Da l’ je deset godina mnogo ili nije? 🤔
- Da l’ je moglo da ide brže?
- Da li sam mogla da budem uspešnija?
Ne znam.
Trajalo je onoliko koliko je moralo da traje. 🌳
Čemu ovo podsećanje i ovaj rezime?
Ovo je moj način da pređem sopstvene granice koje me guše i sputavaju.
Ovo je način da jasno i glasno kažem:
Imam neke svoje životne ideje/ planove koji zahtevaju, radi svog ispunjenja, određenu količinu novca. 🎯
Tačka.
Niz pitanja, koja se ovde nameću, samo ću otvoriti, neću na njih odgovarati, jer bi to bilo bespotrebno rasipanje energije:
- Koju količinu novca?
- Zašto ne mogu da ga zaradim svojim redovnim poslom, kao nastavnik filozofije u dve srednje škole?
- Kakav je položaj prosvetnih radnika u Srbiji?
- Da li na njega utiče politička situacija u zemlji?
- Da li, možda, utiču, geopolitička kretanja u svetu?
- Da li sam u nekom životnom momentu donela pogrešnu odluku?
Nebitno.
Ono što je bitno, jeste da sam skoncentrisana na svoj mali život, i da gledam da uradim ono što je do mene. ⛵
Kad kažem „mali“, ne mislim da nije bitan. Mislim na to da sam usmerena na stvari koje su u mom vidokrugu; koje su na dohvat mojih ruku, da bih sa njima nešto mogla da uradim.
(A to je, svakako, malo, u odnosu na svet kao celinu 🌐)
Hoću – neću
Najpre, odlučila sam šta neću da radim. 🙃
- Neću da kukam.
- Neću da sedim skrštenih ruku.
- Neću da popuštam svojoj lenjosti.
- Neću da posustajem pod naletima malodušnosti.
Nego hoću da: ✨
- Iz-mislim rešenje.
- Kažem: hajde!
- Otvorim novo poglavlje.
- Steknem nove veštine.
- Otkrijem alternativne načine zarađivanja.
- Da se snažno, najsnažnije, suprotstavim životnom modelu koji me vuče dole:
tako je kako je; dobro je da imam posao; može i gore; ti tu ne možeš ništa….u poslu, u državi….
Ne, to nije moja priča.
Da, to je predmet mog otpora. 💪
Zato sam rešila da napravim retrospektivu, kako bih samoj sebi objasnila šta sam sve uradila i dokle sam stigla.
Ujedno da – tebi – koja ovo čitaš, predstavim i ovu stranu sebe, a ne samo onu poetičnu, pomalo u oblacima, zamišljenu o lepoti postojanja, koja, naizgled, slabo mari za brige ovoga sveta…naizgled 👓
Dakle, na kraju….
- Ja sam tkalja.
- Radim svojim rukama. Stvaram.
- Cilj mi je da zaradim novac za stvari koje smatram vrednim, a bez novca mi nisu dostupne.
- Ako ti se sviđa ono što radim; ako ti je potrebno ono što stvaram; ako to želiš za sebe ili za nekog svog; a imaš želju i u mogućnosti si da u to uložiš novac; onda si na pravom mestu!
Tako.
Sad si čula važan deo priče o meni i o mom malom životu koji teče iz dana u dan u pokušaju da na što smisleniji način plivam u postojećoj konstelaciji snaga, vrednosi i mogućnosti.
Sada si čula moju životnu filozofiju. 😉
Ako si još uvek tu, razumemo se. Hvala ti. ❤️


Lepo pismo samoj sebi, a i meni takođe, jer sam tkalja već dugo vremena. Jedan život imamo, upravo sada, pa hajde da ga učinimo prijatnim i svrsishodnim, slažem se. Tkanje me raduje. Uživam ritmički pokrećući razboj, slažući prediva i boje, a šalovi, ešarpe, ćebenca, tašne, stolnjaci… obradovaće nekog drugog kupio on to ili dobio na poklon.
Hvala, draga Jelena, draga koleginice 🙂
Jeste, u ovom poslu se baš može uživati, posebno u njegovoj ritmičnosti, koja pomaže u svakodnevnom funkcionisanju.
Ovo pismo sam namerno posvetila baš ovom delu koji mi, rukotvorci, manje volimo: prodaja proizvoda.
Samoj sebi stalno objašnjavam kako je to u redu, i kako su naša ulaganja mnogo veća nego što se na prvi pogled čini.
Drago mi je ako je još nekom bilo od koristi. Meni jeste 🙂
Hvala na čitanju! Veliki pozdrav!